Iris & Saša

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom. 

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama. 

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju...
I budi blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči. 

Jer tamo gdje ljubav vlada, nema ni velikih ni malih!
www.rabpix.com